Smisao...misli....
Znaš li, |
'Čovječe, ne umišljaj si previše. |
Prijatelju moj, danas smo se opet susreli... |
Ovo je vrijeme ratno... vjerujem kako mnoge asociram na turobne dane naše prošlosti... Ono s čime se današnji čovjek bori je -vrijeme- ,,, i nenadvladivo je, u drugu ruku, čini se bezbolnim... ali... imamo od ovog života mnogo blagodati, i razočaranja... no, stvari koje pamtimo i koje ćemo ponijeti u obećanu zemlju bit će svaka navezanost na ovozemaljsko... Potjerani vremenom, zbrajamo teškoće i osporavamo uspone. Na kraju, cilj nam i jest tako dalek... Čini mi se kako vrijeme pretiče, odmiče od starta velikim brzinama... Osjećam kako sam danas odavna ostavila ono jučer, a kako mi je sutra jako daleko ... Kakva disproporcija ili disvremencija ;) ... |
Ti si me čekao… onda kada je samoća 'nagrizala' kamenac izbrušenih navika… |
Čula sam jednu zanimljivu misao drage mi osobe… kaže: „Svi smo mi s različitim životima određene boje, netko zelena, netko žuta“… itd. |
1.) Korizma, providonosna prilika za obraćenje, pomaže nam razmatrati to divno otajstvo ljubavi. Ona sačinjava povratak korijenima naše vjere, jer, razmišljajući o daru neizmjerne milosti koji je Otkupljenje, uviđamo kako nam je sve dano na poticaj božanske ljubavi. Da bismo razmišljali o tome vidiku otajstva spasenja, za temu korizmene poruke izabrao sam Gospodinove riječi: “Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,8). |
Noćas sam imala čudan san… |
Pozdrav svima iz studentske klupe od Senke, Zeky i Vlaje... |
...skuza me moji prijatelji... dugo me nema,... poželila sam se ovog bloga, vas, piskaranja, komentiranja... |
|
Jučer sam slučajno naišla na razgovor kada su moje sestrične (od 8 i 4 godine) objašnjavale život... Kaže mlađa, 'baš mi je žao što nema više dide s nama, što je umro' ...starija odgovara ushićenim tonom, pa dida je u nebu s anđelima i Bogom... i zamisli, dida više ne mora u školu!!! Mlađa se nadoveže i reče, dida isto ne mora u vrtić..!!. slože priču i rekoše: 'blago njemu, pa on se više ništa ne brine...!' Podosta toga možemo čuti slušamo li mala usta... Analizirajući ih, podsjetile su me na prolaznost ove zemlje gdje stojimo, prolaznost zabrinutosti i ljudske muke, i ljepotu stvorenoga gdje satnica prestaje... djede moj, srest ćemo se 'tamo' gdje vlada svjetlost, a za to nam ne trebaju sunčane naočale... djelit ćemo istinu na poljima, i ne bojati se zlih ljudskih shvaćanja... igrat ćemo se na prostorima gdje naš smijeh neće smetati ljudskoj žeđi za osmjehom, i skakati do obližnjih oblaka... grlit ću te snagom srca i voliti snagom jačom od uma... neka ti je svet korak u obećanu zemlju! |
|
|
hvala ti na predanju štafete draga me, myself & I |
Ovo mi je treći puta kako idem s grupom, mladim privlačanima, a sveukupno po ne znam koji puta... |
Zahvaljujem Šipak na GRANDE ideji koju mi udijeli.... |
Evo i mog vlastitog bloga, u izgradnji.... |
|
www.palotinci.hr |
|
Ona... |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv